Žene ženama
- Razno vreme žene
- I Ja - Me, Too
- Ko polaže pravo na moje telo?
- Nisam žrtva, ja sam preživela!
- Izveštaj o toku konflikta, političkoj situaciji i ženama u Kurdistanu
- Saopštenje za medije povodom uništavanja grobnih mesta kurdskog naroda
- Surogat materinstvo – praksa koja dehumanizuje žene i zasnovana je na seksističkoj eksploataciji
- Pobednice!
- Ženski sud
- SIGURNE I BRIŽNE: Ženska zajednica u Dortmundu
- Prizori iz života žena sa sela
- Sretna...
- Sakupi snagu
- Recite NE!
- Niste same!
- Moj lični Dan mladosti iliti Big Bang
- Dykes on bikes: podrška Paradi ponosa u Splitu
- AMAZONKE I SO
- Gohar Harutyunyan 1967 – 2013
- EMOTIVNA PISMENOST - feministički pristup mogućnosti upravljanja našim emotivnim reakcijama

Pored poruke ljubavi za lezbejke i gejeve širom regiona aktivistkinje Mreže ŽPN, Ivana Miučić i Nina Đurđević Filipović “vrteći pedale” do Splita želele su da pošalju još dve važne poruke. Prva se odnosi na brigu o ženskom zdravlju kroz bavljenje sportom, u ovom slučaju biciklizmom, a druga na brigu o jedinoj planeti i buđenje ekološke svesti.
Osećamo kako unutra svetle dubine
i pitamo se kako smo se ikad plašile
naših čudovišta kad su nam
njihovi borbeni krici često bili sve
što smo imale.
Gohar Harutyunyan ili kako smo je zvale Goar, udata i razvedena Sekulić, bila je popularna i voljena od puno prijateljica, konsultantkinja Autonomnog ženskog centra i mnogih drugih. Umrla je od kancera kojeg je dobila posle mnogo neuspelih pokušaja da dobije državljanstvo Srbije punih dvadeset godina, neprekidnih pretnji od strane MUPa za strance ‘da će biti proterana iz zemlje’, nakon mnogo pokušaja da se zaposli kao krojačica, kao pevačica, podržavateljica strankinja, i pre svega nakon stalnih pokušaja da se oslobodi nasilja bivšeg muža, koji ju je permanento uhodio - i posle razvoda i posle zatvorske kazne, i nebrojenih prijava policiji, sve do smrti. U ime naše ljubavi i poštovanja prema Goar, zapisale smo neke podatke iz njenog života.
