Žrtvovanje kose u indiji iskoristila globalna industrija za nadogradnju kose

Za mnoge žene u Indiji, kosa je najdragocenija imovina.

U znak pobožnosti, stotine hiljada Indijki daju da im se ošiša sva kosa, nesvesne da njihova bogata kosa tada biva sakupljena i iskorišćena kao podrška multi - milionskoj industriji mode na zapadu.

Zvuči kao priča o ekspolataciji. Ali, da li je?

Svakog dana, hiljade Hinduskinja kreće u hodočašće ka najvećim hramovima u zemlji.

Tada se mole bogovima ili zahvaljuju na uslišenim molitvama. Mnoge nemaju novac da ga ponude bogovima. Najdragocenija stvar koju mogu dati je kosa. Postupak se naziva “tonsuring”.

Indijke neguju svoju kosu, ne ferbaju je i ne stavljaju blanš na kosu.

U hramovima na severu Indije, stotine berberina su bukirani 24 sata dnevno, oštreći žilete i šišajući hodočasnice.

U prošlosti, kosa ostavljena u hramovima koristila se za punjenje madraca, ali sada se koristi u druge svrhe.

Kada je nadogradnja kose postala hit u zemljama zapadnog sveta hramovi su shvatili da mogu prodati kosu žrtvovanu bogovima sredovečnom muškarcu - mušteriji industrije za nadogradnju kose za 200 do 300 dolara po kilogramu.

Kosa je tada bojena i češljana ručno u fabrici u Bangaloru, a potom je brodovima isporučivana u Rim, u sedište samoproklamovanog “izumitelja” nadogradnje kose David A Gold -a.

Do danas vrednost kose je porasla do 500 dolara po kilogramu.

Prirodna boja je uklonjena sa kose i bojena je u širok spektar modnih boja, pre nego je poslata u salone u više od 50 zemalja zapadnog sveta.

Žene plaćaju i do 4000 dolara za dužu ili gušću kosu.

Korist za sve

Industrija za nadogradnju kose tvrdi da u ovom procesu svi dobijaju.

Indijke su u mogućnosti da žrtvuju kosu bogovima, hramovi zarađuju novac, za koji tvrde da koriste da bi podržali hodočasnike i programe zajednice a industrija kose na zapadu ima novi proizvod kojim usrećuje mušterije.

Ali, postoje i kritičarke procesa. Jamelia, britanska pop zvezda i model nadogradila je kosu i isprva bila oduševljena svojim novim izgledom i samopouzdanjem koje je na ovaj način dobila.

Ali kada je britanski dokumentarni tim poveo Jameliu u Indiju da joj pokaže odakle je stigla njena kosa, postala je veoma zabrinuta. Posmatrajući malo dete koje šišaju “na ćelavo” zaplakala je.

Jamelia sada govori ženama koje nadograđuju kosu da provere da li je njihova “nova” kosa dobijena u skladu sa etikom.

Unosan posao

Iako se hodočasnice možda ne osećaju eksploatisanim, nema sumnje da je trgovina kosom postala unosan posao i da industrija za nadogradju kose čini neke ljude veoma bogatim.

Međutim, postavlja se pitanje da li se zarada deli i sa onima koji obebeđuju ovaj vitalni sastojak ( kosu )?

Izvor: Hair extension industry built on Indian sacrifices