Godišnji izveštaji Specijalne izvestiteljke o nasilju nad ženama, i o nezavisnosti sudija/kinja i advokata/kinja, Rašide Mandžu i Gabriel No lpredstavljeni su UN Savetu za ljudska prava 25. juna, i propraćeni živim, interaktivnim dijalogom. Nolin izveštaj proučava profesionalnu nezavisnost sudija/kinja i advokata/kinja – a posebno tužioca/teljki – dok Mandžulin izveštaj analizira fenomen nasilja nad ženama[i].
Specijalna izvestiteljka Nol otvorila je zasedanje kratkim predstavljanjem svog izveštaja. Sadržaj izveštaja koncentrisan je na tužioce/teljke, te mere bezbednosti koji su neophodne kako bi se osiguralo objektivno i nepristrasno funkcionisanje tužilaštva. Takođe je analiziran odnos između potrebe za uspostavljanjem odgovoronosti pri otpuštanju sa dužnosti tužioca/teljke, što može da bude zasnovano na zaštiti ljudskih prava, i osiguravanja nezavisnost tužioca/teljke, te slobodu od straha, pritiska, pretnji ili postavljanja u povlašćeni položaj. Naznačila je obavezu država da postave neophodne mere bezbednosti kako bi omogućile tužilaštvu da obavlja svoj posao na objektivan, nepristrasan i nezavisan način.
Nol je takođe uopštenije navela svoju zabrinutost u vezi odmazda nad sudijama/kinjama, tužiocima/teljkama, advokatima/kinjama i drugim činiocima pravosudnog sistema koji sarađuju, ili žele da sarađuju sa UN-om i regionalnim mehanizmima za ljudska prava, uključujući i one koji implementiraju odluke koje ti mehanizmi donose. Nol je podržala Predsednika Saveta da zahteva istraživanje, podizanje tužbi i kažnjavanje počinioca u svim slučajevima odmazde, posebno kad su ti napadi usmereni protiv činioca sistema sudstva.
Izveštaj Rašide Mandžu posebno se koncentriše na povećanje broja slučajeva rodno-zasnovanih ubistava žena širom sveta. Specijalna izvestiteljka naznačila je da termini „femicid“ i „feminicid“, za razliku od neutralnijih reči poput „ubistvo“, bolje opisuju ne samo sam čin ubistva već i nekažnjivost istog te i aspket institucionalnog nasilja pomenutih zločina. „Femicid“ je opisala kao „državni zločin koji tolerišu javne institucije i zvaničnici – usled nemogućnosti da ga spreče, i da žene zaštite te da im garantuju pravo na život“. Navela je da postoji nekoliko različitih rodno-zasnovanih vrsta ubistva, uključujući ubistvo vezano za čast, ubistvo vezano za miraz, kao i ubistva vezana za seksualnu orijentaciju i rodni identitet. Dodala je da je bitno razložiti podatke o ubistvima po faktorima, uključujući seksualnu orijentaciju, rasu, i ekonomski status, kako bi se utvrdile sistematske šeme koje se nalaze iza nasilja.
Specijalna izvestiteljka takođe se osvrnula na prethodni izveštaj Specijalnog izvestioca za branitelje/ke ljudskih prava, o ženama braniteljkama, gde se navodi da se u javnosti za njih smatra kako krše kulturne i društvene norme, uključujući one o ženstvenosti i seksualnoj orijentaciji, te s toga rizikuju biti žrtve nasilja i drugih prekršaja. Specijalna izaslanica/izvestiteljka zatim je izvestila o nekoliko načina modifikovanja rodnih normi, kao što je povećanje broja žena u edukativnim i javnim institucijama.
Dijalog koji je proistekao, iako iskren i konstruktivan, uglavnom se bavio nacionalnim strategijama država. Ipak, bilo je nekoliko država koje su osporavale Izvestiteljke. Egipatska delagacija je kategorički odbila uvrštavanje seksualne orijentacije i rodnog identiteta u izveštaj Specijalne izvestiteljke o nasilju nad ženama, tvrdeći da to ne ulazi u okvire međunarodnih ljudskih prava. Egipatski delegat naveo je da uvrštavanje tog koncepta može izazvati razilaženja, i loše uticati na stvaranje konsenzusa neophodnog za prestanak nasilja nad ženama. Državna delegacija dodala je da borba protiv nasilja nad ženama zahteva osporavanje „kontinuiranog pogrešnog shvatanja kulturnih, religioznih i društvenih normi i tradicija koje mogu proizvesti konstantnu diskriminaciju žena i posledično voditi nasilju; međutim, odbila je direktnu povezanost između diskriminacije žena i devojaka sa jedne strane i ubistava sa druge strane, koju je predočila Specijalna izvestiteljka.
Brazil, Vatikan i Sjedinjene Države (SAD) pokrenuli su temu žena braniteljki ljudskih prava. Predstavnici Vatikana započeli su govor napomenom o „važnosti uloge koju žene imaju unutar porodice“, i ženama kao „suprugrama i majkama, kao ključnim činiocem očuvanja institucije porodice, te s toga i društva“. Dodali su ipak da žene moraju biti zaštićene od nasilja posebno u nestabilnim, nasilnim situacijama, i naveli su posebnu zabrinutost po ovom pitanju u odnosu na žene braniteljke ljudskih prava. Kasnije su dodali da „sudska nekažnjivost, kulturne i društvene norme koje tolerišu diskriminaciju i ne bave se nasilnim činovima... moraju biti analizirane i odbijene“. Delegacija SADa navela je važnost uloge koju imaju organizacije civilnog sektora po pitanju promene društvene percepcije žena. Delegacija Brazila obrazložila je sopstvene napore u zaštiti žena braniteljki ljudskih prava u sklopu njihovog federalnog programa zaštite. Od februara ove godine već je dvoje branitelja/ki ljudskih prava smešteno u program zaštite.
Skoro svaka država je izrazila duboku zabrinutost za trend povećanja nasilja nad ženama. Predstavnici/e Jordana, ispred Arapske grupe, informisali su Savet o najboljima praksama koje je sprovele države članice Arapske grupe. Organizacija arapskih žena i Arapska liga osmislili su strategiju za borbu protiv nasilja nad ženama koja podrazumeva pomaganje arapskim državama da osnivaju sopstvene nacionalne planove. Ta inicijativa – postavljena tako da reformiše pravne, administrativne i kulturne institucije – omogućila bi preventivnu zaštitu[ii], prikupljanje podataka, kao i naknadno praćenje slučaja i evaluaciju za žene kojih se tiče. Predstavnici/e Jordana, reagujući na posetu Specijalne izvestiteljke o nasilju nad ženama njihovoj zemlji, detaljnije su opisali/e osnivanje državnog Ministarstva za žene i postavljanje nacionalne strategije za žene. Ove inicijative uspostavljene su kao reakcija na postojanje ubistva iz časti u njihovoj kulturi. U Jordanu je u proseku svake godine ubijeno 25 žena usled napada iz „časti“.
Delegacije Bugarske, Rumunije i Turske, države koje je takođe posetila Specijalna izvestiteljka za nezavisnost sudija/kinja i advokata/kinja, visoko su ocenili Noline izveštaje, i kasnije naveli neke od njenih preporuka koje su već implementirane. Bugarska je osnovala specijalnu kancelariju za organizovani kriminal, a Rumunija je izvršila ekstenzivnu reformu pravosuđa – oba slučaja su predstavljena kao primeri implementacije preporuka.
[ii] Protekcija uključuje skloništa I besplatnu pravnu pomoć
Tekst u originalu dosupan na:
Special Rapporteur on violence against women calls on States to address socio-cultural factors