Dekriminalizacija trgovine seksom neće zaštiti svoje radnice od zlostavljanja

thai model

Feministička rasprava o trgovini seksom postala je polarizirana, goruća i opaka. Događaj koji je organizirala abolicionistička organizacija Space International u parlamentu pod nazivom Shifting the Burden: A Symposium of Sex Trade Survivors (Prebacivanje odgovornosti: simpozij preživjelih trgovine seksom) na kojoj će se predstaviti dokazi 12 žrtava trgovine seksom iz osam država, uključujući Novi Zeland koji je dekriminalizirao trgovinu seksom 2003. No, postoje žene i muškarci uključeni u prostituciju, kao i profiteri, akademici i tzv. zagovarači ljudskih prava koji tvrde da jedini način da smanjimo štetu nanesenu unutar prostitucije je da prostituciju vidimo kao posao kao i svaki drugi te da uklonimo sve zakone koji pokušavaju smanjiti potražnju.

Abolicionistkinje poput mene podržavaju Nordijski model. Prema tom pravnom okviru, kupovina i pokušaj kupovine seksa je kriminaliziran, a prodaja je u potpunosti dekriminalizirana. Dodatno, pruža se podrška onima koje žele izaći iz prostitucije. To nije moralistički zakon koji je protiv seksa. Cilj je stvoriti društvo u kojemu za komercijalizirano, jednostrano seksualno zadovoljenje nema mjesta jer se na žene više ne gleda kao na objekte koje se prodaje.

Otkako je Švedska donijela zakon 1999. nekoliko država su je slijedile. Norveška i Island donijele su iste zakone i slični zakoni doneseni su u Kanadi, Sjevernoj Irskoj i Francuskoj. Irska, Izrael, Latvija i Litva su u postupku razmatranja zakona, a u 2014. Europski parlament i parlament Vijeća Europe su dali preporuke da se uvede Nordijski model kao najbolji način borbe protiv trgovine seksom diljem Europe. Protivnici Nordijskog modela, kao International Union of Sex Workers (Međunarodni savez seksualnih radnica) i English Collective of Prostitutes (Engleska zadruga prostitutki), tvrde da kriminalizacija bilo kojeg aspekta trgovine seksom, uključujući i podvođenje i vlasništvo bordela, ima negativan utjecaj na one koje prodaju seks jer ih to odvraća od prijavljivanja napada policiji. No, ne postoji niti jedan čvrsti, vjerodostojni dokaz koji podupire tu tvrdnju. Zapravo, niti jedna žena nije ubijena od strane svodnika ili kupca otkako je zakon primijenjen u Švedskoj, dok je u zemljama gdje je trgovina seksom legalizirana ili dekriminalizirana, poput Njemačke, Nizozemske i Novog Zelanda, bilo brojnih takvih incidenata.

Razlog radi kojeg svodnici i vlasnici bordela zagovaraju normalizaciju i širenje trgovine seksom je profit, ali britanska "seksualna radnica" i aktivistica Laura Lee argumentira da je prostitucija rad i da jedini koji im nanose štetu su feministkinje i policija. Mnogi koji bezrezervno podržavaju dekriminalizaciju vjeruju da će taj pristup biti dobar za žene. No, medijski predstavnici pokreta prava seksualnih radnica većinom su netipični za osobe u prostituciji. Dekriminalizacija ima smisla manjini privilegiranih koji su u to uključeni.

Kada je Novi Zeland uveo dekriminalizaciju postojala je gomila dokaza iz Nizozemske da je ta legislativa promašena. Lobisti seksualnih radnica prestali su promovirati Nizozemski model i okrenuli se Novom Zelandu. Tanka je linija između legalizacije i dekiminalizacije.

Legalizacija prostitucije znači da država zahtjeva registraciju žena u bordelima, obvezne liječničke preglede i porez. Dekriminalizacija je uklanjanje kazni za traženje mušterija, podvođenje, i držanje bordela. Svodnici još uvijek postoje, ali postaju poslovni menadžeri, a bordeli su rebrandirani kao obični obrti.

Sabrinna Valisce, glavna govornica na najavljenom simpoziju, bila je žena u prostituciji na Novom Zelandu prije i nakon dekriminalizacije. Bila je povremena volonterka Novozelandske zadruge prostitutki (NZPC) 25 godina i podupirala dekriminalizaciju jer je vjerovala da će joj pružiti zaštitu protiv zlostavljačkih i izrabljivačkih vlasnika bordela. No, dogodilo se suprotno, tvrdi Valisce, koja sada podržava Nordijski model.

Novozelandski izvještaj iz 2007. koji je financirala vlada pokazao je da nakon dekriminalizacije menadžeri bordela često vrše pritisak na radnice da pružaju "dodatne usluge" bez prezervativa, ali napominju "da je prakticiranje sigurnog seksa strogo preporučeno".

Od promijene zakona, vlasnici bordela, ne žene, određuju cijene usluga, a kupci zahtijevaju ljubljenje i nesigurne prakse jer su ohrabreni, navodi Valisce. Dekriminalizacija je također dovela do povećanja broja ljudi u prostituciji radi povećanja potražnje, a dovelo je i do toga da se na prostituciju gleda kao na nešto osnažujuće i glamurozno u TV emisijama poput Secret Diary of a Call Girl. Kada su kaznene sankcije uklonjene iz seksualnih ustanova zdravstveni službenici postaju odgovorni za provođenje inspekcija. Prema službenim informacija Novog Zelanda osim 12 inspekcija koje su provedene u 2003. u prvih par tjedana po donošenju zakona, samo 11 inspekcija je provedeno do siječnja 2015. na cijelom Novom Zelandu.

Policijske ovlasti su smanjene. Sada im je zabranjeno ulaziti u bordele ako prime dojavu da su tamo maloljetne djevojke ili žene kojima je trgovano (žrtve traffikinga) jer bi mogli biti optuženi za uznemiravanje.

Na ulicama Aucklanda, tijekom nedavnog provođenja istraživanja, srela sam ženu koja je sjedila pored svojeg izloga. Ispostavilo se da je u ranim pedesetima i da je osoba s invaliditetom zbog života u prostituciji. Pitala sam ju je li joj se promijenio život nakon dekriminalizacije i rekla je "Ne" jer, prema njezinom iskustvu, muškarci koji je kupuju imaju osjeća da im je dopušteno raditi štogod žele, kao da kupuju hamburger. "Jedino što bi mi pomoglo je izlaz.", kaže ona.

Legitimiziranje trgovine seksom uklanjanjem kazni za svodnike, vlasnike bordela i kupce seksa ne pomaže nikome osim izrabljivačima.

Izvor: The Guardian: Decriminalising the sex trade will not protect its workers from abuse